how does it feel... ?

RSS
Partager

14 juin 2008, 22h04m

ne vjerujem. ne vjerujem.
od jučer...
sam osoba koja je uživo doživjela Little Baby Nothing. i Like A Rolling Stone.
koliko god Bob Dylan bio star i ofucan, i koliko god Richeyja ne bilo, jedini mogući dojam je: veličanstveno.

Manicsi su doista dali sve od sebe. čak su me uspjeli zaintrigirati i za svoja djela "novijeg" datuma (koja sam do sada, kao ortodoksni Richey-fan, uglavnom zaobilazila u širokom luku). morala sam se svako malo pentrati na onu glupavu ogradu da bi uhvatila pokoji glimpse događanja, i dakle nisam mogla ni blizu onoliko skakati koliko sam imala namjeru, ali vrijedilo je. prejako.

ispunjene želje (random redoslijedom pošto me pamćenje, čak ni kratkoročno, ne služi najbolje) :
Motorcycle Emptiness (to me tako zateklo, još sam stajala sastrane, ne očekujući ništa, kad se odjednom začulo - "this is Motorcycle Emptiness!" and then it hit me, i was really there and it was happening...)
Little Baby Nothing (culture, alienation, boredom, despair... ah, koliko ta pjesma meni znači :)
From Despair To Where (s posvetom Richeyju)
Pennyroyal Tea (!!! tome se ni u snu nisam nadala...)
Umbrella (znam :D, ali toliko je dobro obrađeno da se uopće ne pozna kako je original blijed i nezanimljiv)
You Love Us
Your Love Alone Is Not Enough
AutumnSong
If You Tolerate This Your Children Will Be Next

novi interesi:
You Stole The Sun From My Heart
The Masses Against the Classes
Ocean Spray
The Everlasting
Send Away The Tigers

za idući put, kada budu glavni na festivalu (hej, ovaj san mi se ostvario, why not take it a little further?!) ostaje:
Yes
La Tristesse Durera
Life Becoming A Landslide
This Is Yesterday
Stay Beautiful
Born To End
...and so on, and so forth.

Dylan...
začuđujuće, nije kasnio. tj daleko manje nego većina zvijezda manjeg kalibra čije sam nastupe do sad pohodila.
nakon mnogo gužvanja, gnječenja, davljenja i slično, doprla sam do nečega što bi se moglo gotovo protumačiti kao treći red. s idealnim pogledom na Boba himself za klavijaturama.
njegov izbor pjesama mi nije predstavljao toliko ostvarenih snova kao u slučaju Manicsa...
gdje je I Want You? Fourth Time Around? Sad Eyed Lady Of The Lowlands? Visions Of Johanna? Stuck Inside Of Mobile With The Mephis Blues Again?
...no, uz toliki opus, to je i bilo za očekivati.

dobila jesam Just Like A Woman, Tangled Up In Blue, s novog albuma Thunder On The Mountain i Ain't Talkin', i Like A Rolling Stone na bisu :) fair enough.
što se same izvedbe tiče... ah, ostario čovjek, a pjesme se time značajno usporile. took a while to get used to that. no, smireniji ritam je sve skupa učinio velebnijim, in a way. više se moglo prepustiti osjećaju da je on doista tamo, i da svjedočim povijesti :)
svirao je dva i po sata. a prošlo je u trenu. amazing.
vrijedilo je svakog penija... neprocjenjiv, neponovljiv doživljaj :)

Commentaires

Ajouter un commentaire. Connectez-vous à Last.fm ou inscrivez-vous (c'est gratuit).