lundi 4 Jul 2011, 9h18m
Rock odavno ne živi na top listama. Onkraj bjesomučne trke za novcem i slavom mnogi ipak stvaraju muziku, za sebe i nas, zaluđenike, kojima to nešto znači. Ovo je spisak nekih albuma iz prve polovine godine koji su mi se svidili. Nikakav pokušaj objektivnog sagledavanja, u to ne vjerujem.
Black Joe Lewis & The Honeybears - Scandalous
Ovaj spisak je abecedni, ali i da nije, ovo bi bilo na/pri vrhu. Funk i rock su prečesto bili spajani frankenštajnovskom suptilnošću, šavovi su bili previše vidljivi i uvijek bi jedna strana prevladavala. Ovo je savršen spoj, kakvom ima malo pandana. Pravilnim doziranjem i dodavanjem odgovarajućih začina iz sveukupne istorije pop muzike dobijena je eksplozivna smjesa koja pokreće i dušu i tijelo.
Brian Olive - Two Of Everything
Zvučno Brian možda napušta teritoriju Soledad Brothers i Cut in the Hill Gang, ali duhom ostaje u najboljim godinama psihodelijom obojenog rocka s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Koproducent Dan Auerbach pomogao je da ovaj album nadmaši, takođe dobar, prvenac Brian Olive
Dave Alvin - Eleven Eleven
Rad Dave Alvina od prije tridesetak godina predstavlja nezaobilazni kamen u temelju novog američkog rocka i svega u šta se danas razvio. Nama posebno značajan jer su licencno objavljeni albumi The Blasters (uz Los Lobos) bili naš prvi susret i izvtstan vodič u sve to. Na ovom albumu Dave pokazuje da zna znanje, suvereno pričajući svoje priče, pokazujući kako se s malo riječi može mnogo reći uz to preteći tekstove jednako jezgrovitom i pročišćenom svirkom. Odmjereno i vanvremenski.
The Dirtbombs - Party Store
Nisam baš oduševljen pristupom jedan album - jedan žanr, ali ovaj album, na kom obrađuju razne oblike plesne muzike poslednjih tridesetak godina, ipak "radi", možda ponajbolje od Ultraglide in Black, koji ipak ostaje nedosegnuti vrhunac njihove karijere.
The Fuzztones - Preaching To The Perverted
Šta reći, legende u svom standardnom izdanju, na ko zna kojem albumu, melodije s kraja šezdesetih, vox organa i zveket kostiju pohotnog vudu vrača. I fuzz tone, naravno.
Gillian Welch - The Harrow & The Harvest
Dok Dave Alvin istražuje blues nasleđe, Gillian, zajedno s David Rawlings-om se kreće više country stranom, mada linija je tanka i češće spaja neg' razdvaja. No princip je isti, pročišćeno, ogoljeno, samo glas i gitara. I pjesme.
J Mascis - Several Shades Of Why
I još malo ogoljavanja. Jay je već pokazao da je i s akustičnom gitarom jednako ubjedljiv kao i s električnom. Hipičko-budistički pogled na život danas djeluje vanvremenski simpatično, pogotovo otpjevano njegovim bolno plačnim glasom.
John Paul Keith & the One Four Fives - The Man That Time Forgot
Jedan od memfiških majstora , drug i sapu(/a)tnik tipova kao što su Greg Cartwright, Jack Oblivian i Harlan T. Bobo pokazuje lakoću skladanja pjesama neviđenu još od Buddy Holly-a.
Left Lane Cruiser - Junkyard Speed Ball
Žešća i pijanija braća The Black Keys na novom albumu su…, ha, još žešća i pijanija, valjda… U svakom slučaju sirovi blues rock od početka do kraja. Do zadnje kapi (moonsinin') whiskey-a.
Motörhead - The Wörld Is Yours
Neko je napisao za ovaj album "više rock'n'roll nego metal", kao pokudu. Ja sam to shvatio kao (vrhunsku) pohvalu. Srećom, nakon nepotrebnog zastranjivanja sredinom i krajem osamdesetih, manje-više svi su takvi. Ovaj više, i to mu samo vrlina može biti.
R.E.M. - Collapse Into Now
Ovako ujednačenu zbirku pjesama R.E.M. nisu imali od… Odavno. Možda nije među njihovim najznačajnijim djelima, ali je jedno od najprijatnijih slušanja. Jedina mana bi mu mogla biti da je samokompilatorski, al' ja ću i to shvatiti kao vrlinu.
Seasick Steve - You Can't Teach An Old Dog New Tricks
Ovo bi se po naški reklo "Ne ući se star konj jahati", al' da ostanemo pri engleskoj poslovici, zvuči malo ljepše. Kako bilo, možda ovog (tog) starog psa nije moguće naučiti novim trikovima, ali zbirka već naučenih izgleda nepresušna.
T-Model Ford - Taledragger
Umjesto komentara post s njegovog profila: "весьма впечатлителен! мелодика сменяется жостким и напористым ритмом. понравилось". Album je inače koproducirao Brian Olive i svirao, s još gomilom sličnih tipova. "T" uživa u njihovoj podršci i prepoznavanju, tek suptilno pokazujući "ko kosi, a ko vodu nosi"
Urge Overkill - Rock&Roll Submarine
Girl, You'll Be A Woman Soon je očigledno odigrala ulogu za Urge Overkill kakvu je Born To Be Wild imala za Steppenwolf. Kamen (za) oko vrata. U sjeni toga ostalo je, a izgleda i ostaće neprimijećeno njihovo umijeće i stvaranja i sviranja. Prokleti jednako od onih koji očekuju (samo) još jedan hit i onih koji ih i zbog prvog preziru oni ostaju prokleto dobar hard rock band.
Da zaokružim na 15 i jedan domaći album:
Res Nullius - Prekletih bazar
Uz Hic Et Nunc i Dicky B. Hardy glavni akteri slovenačke rock scene s početka devedesetih o kojoj se južno od Sutle neopravdano malo zna. Nakon prva dva albuma na engleskom na sledeća dva su propjevali na slovenščini malo ublaživši zvuk. Na ovom vraćaju dio žestine prvih albuma s dosta gorčine nakupljene tokom dugogodišnje pauze.